POSLOVNA ETIKA U VOĐENJU
MAKE UP STUDIJA
Pise Sandra Obadovic, studentkinja
1.
UVOD
Etika zajedno sa estetikom spada u zajedničku oblast
filozofije koja se naziva aksiologija ili teorija vrijednosti. Ona se bavi
izučavanjem morala i pojmova dobrog i ispravnog. Svaka etička teorija sadrži
bar dvije komponente-teorije: onu koja određuje sta je dobro ili vredno i ona
koja određuje šta je ispravno.
Etika se bavi ljudskim ponašanjem, i to voljnim
ponašanjem u smislu određivanja šta je dobro a šta je loše.
2. NASTANAK I RAZVOJ POSLOVNE ETIKE
Razvoj poslovne etike razvijao se u skladu razvoja društva,
pa je u tom smislu tekao u skladu sa aktuelnim društevnim pojavama.Zato su se u
pojedinim periodima mijenjali pristupi vezani za oblast poslovne etike.
Poslovna etika posebno dobija na znacaju 90-ih godina.To
je period ekonomske recesije u mnogim oblastima poslovanja, period jake
konkurencije na svetskom tržistu, velikog smanjenja broja zaposlenih, spajanja
kompanija, izuzetne mobilnosti radne snage (koja postaje internacijonalna, cine
je pripadnici vise rasa, oba pola,raznovrsnija je i obrazovanija) i sl.
U ovom periodu, poslovna etika se susreće sa brojnim
socijalnim problemima koji su nastali kao posledica globalizacije i ubrzanog
razvoja novih tehnologija, koje su bitno ugrozile čovjekovo pririodno okruženje
i uslove njegovog života. Taj trend se nastavlja i pocetkom III milenijuma,
tako da se kao aktuelni problem poslovne etike u savremenom društvu označavaju
globlizacija, informatizacija i ekoloska kriza.
Danas je svima jasno da su u poslovnoj praksi neeticko
ponasanje ne moze ni dozvoliti ni nagraditi. Nastaje novi concept poslovnog ponašanja,
koji prolazi od ugrožavanja prava i interesa drugih, koji polazi od
ostvarivanja opštih društvenih interesa, koji između ostalog obuhvataju
kvalitetno radno okruženje u kome poslovni uspjeh, konkurentnost i ostvarivanje
profita ne zavise ni od čega drugog osim prava i duznosti koji se primenjuju u
odlučivanju. U praktičnom poslovnom ponašanju sve više se vodi računa o
odgovornosti u svim vrstama i oblicima aktivnosti u biznisu, a poslovna etika
postaje naucna disciplina bez koje poslovanje jednostavno ne moze uspješno i profitabilno da opstane.
Poslovna etika je jedno od najosjetljivih i najznacajnih
pitanja u poslovanju uopšte. Regulisana je zakonskim i drugim propisima, ali
mnogi lični interesi, ekonomski, statusni i drugi, cesto narušavaju određena
pravila, zbog čega se trenutno profitira, ali se ustvari gubi trajan ugled i
reputacija. Reklamiranje skandalima, koji se rešavaju po sudovima i završavaju
u crnim hronikama u medijima, nikako nije vrsta poslovanja koja uliva trajno
povjerenje, pa se ne preporučuje kao izbor za budućnost.
Pod poslovnom etikom se podrazumijeva obaveza da se posao
obavi na odgovarajući način i podrazumijeva se odgovornost za njegovo
(ne)odobravanje.
U tom smislu, moralno odgovorna osoba se obavezuje da
posao obavi i prihvati odgovornost za neuspjeh ili grešku. Odgovornost moze
biti lična, kad se krše etičke norme i pojedinac stiče ličnu korist na račun opštih
interesa kompanije, a moze biti i korporativna društvena odgovornost.
Pod poslovnom etikom se podrazumijeva i organizaciona,
korporativna kultura koja se odnosi na pravila etičkog ponašanja, osnovne
vrijednosne sisteme, etičke principe i specifična etička pravila koja kompanija
nastoji da primijeni.
Pod poslovnom etikom se podrazumijevaju i vrijednost
moralnog ponašanja kao i norme etičkog ponašanja pretočene u kodeks
profesionalnog ili poslovnog ponasanja, tzv. poslovni bonton.
Polazeći od osnovnog načela etike i njihove primene na
poslovno ponašanje, poslovna etika se kao posebna naučna disciplina moze
odrediti kao skup moralnih normi o ponašanju prema socikulturnoj i poslovnoj
sredini, prema drugim ljudima sa kojima se stupa u poslovni kontakt i prema
odlučivanju, dužnostima, obavezama, pravu i odgovorostima, u svim aspektima i
sferama poslovanja.
3. POSLOVNI MORAL
I SVIJEST
Poslovni moral je skup ne pisanih, opštih, za pojedinca
karakterističnih moralnih normi i vrijednosti koje određuju njegovo ponašanje u
svim poslovnim odnosima i svim vremenima.
Osnovne karakteristike poslovnog morala odnose se na
poštovanje ličnosti, uzajamno poštovanje i povjerenje, poštovanje različitosti,
savladavanje razlika i uvažavanje interesa drugih, zaštitu dostojanstva,
odgovornost i dužnost prema drugima, uzajamnu pomoć, držanje obećanja i date
rijeci. Odnose se i na poštovanje dobrih i poslovnih običaja i namjera,
poslovni kompromis, humanost, samostalnost, tačnost, kreativnost,
istinitost,toleranciju, saradnju, racionalnost, doslednost isl.
Poslovni moral obavezuje sve učesnike u poslovnim
aktivnostima a posebno menadžere. Naime, menadžeri bi trebali da budu moralne
licnosti sa izrađenim i usvojenim unutrašnjim osjećanjem koje se posebno odnose
na moralnu odgovornost. Pored obrazovanja i smisla za upravljanjem, menadžer bi
trebao da ima izražen smisao za međuljudske odonse, sposobnost da spozna i
razumije drusteno i prirodno okruženje, da poznaje psihologiju ponašanja,
mentalitet, etičke standarde i moralne sisteme, sisteme vrijednosti, duh
vremena.
Moralna svijest predstavlja veoma važnu opštu porketačku
snagu čovjeka i dolazi do izražaja u veoma velikom broju aktivnosti i djelatnosti
ljudi.Ona je u isto vrijeme i najizrazitiji rezultat procesa socijalizacije.
Društvene moralne norme
značajno uticu na ponašanje ljudi. Pod njihovim uticajem oni igrađuju vlastiti
moralni sistem i razvijaju kao određene moralne principe koji postaju regulator
njihovih ocena, reagovanja i reakcija.
Čovjek je tokom svog života
podložan razlicitim uticajima. Pokušava se uticati na njegov nacin mišljenja,
osjećanja i djelovanja. Takodje, svaki pojedinac tokom socijalne interakcije
pokušava djelovati na druge kako bi njihovo mišljenje, osjećanje i ponašanje
prilagodio svom.
Zajednicki život te međusobna zavisnost ljudi dovodi do
niza socijalnih procesa koji određuju sadržaj, oblik i način djelovanja
pojedinaca i grupe u društvenim procesima.Konfornost s grupama,normama,saradnja
među pripadnicima grupe i odgovornost za zajedničke ciljeve osnovni su rezultat
socijalne interakcije. Ti oblici interakcije su esencijalni za društvenu egzistenciju,
svako društvo teži da ih institucionalizuje kao kulturne vrijednosti i da kroz
proces socijalizacije formira pojedinca koji je u osnovi konformist,
kooperativan i socijalno odgovaran.Svaki pojedinac živi u društvu u okviru
zajedničke kulture, konformira se s osnovnim ulogama kulture i društva.
Poslovni moral prestavlja skup ili niz utvrđenih
kriterijuma i načina ponašanja u okviru poslovnog komuniciranja. Standardi u
ponašanju i poslovanju uspostavljaju se
radi stvaranja poverenja koje je granica sigurnosti i bezbjednosti u
poslovanju.Poverenje se lako gubi, tako da zbog izvjesne ne provjerene
činjenice, nehotične laži, moze da se naruši ugled neke ličnosti, preduzeća ili
institucije. Ime i pouzdanost firme ili institucije upravo se sticu slobodnim poslovanjem
dogovora i rokova, održavanjem riječi, uspostavljanjem odnosa koji
podrazumijevaju toleranciju i fleksibilnost.
Bez obzira na to da li se djeluje pojedinačno ili grupno,
u okviru internog ili eksternog toka informacija, da li je u pitanju zaposlen
radnik ili rukovodilac, poslovna načela i poslovni moral, slobodno se moze reci,
moraju da upravljaju i regulišu poslovanje i opštenje jednoj zajednici.
4. ODGOVORNOST I
ETIKA POSLOVANJA
Odgovornost pod kojim se podrazumijeva vjerovatnoća da ce
neko odgovarati za neku svoju radnju, veoma je složen pojam, jer ta složenost
obuhvata odnos čovjeka prema društvu, ali i čovjekov odnos prema samom sebi.
Društvena odgovornost podrazumijeva obavezu menadžmenta
da preduzme one akcije koje će doprinijeti blagostanju i interesima društva ali
i organizacija. Korporativna društvena odgovornost[1]
obuhvata odgovoran odnos kompanija prema društvu, pri čemu se taj odnos zasniva
na ukupnost društvenih, etičkih, ekoloških i ekonomskih vrijednosti značajnih
za proces odlučivanja. Prema tome, korporativna društvena odgovornost se odnosi
na ponašanje organizacija prema društvu, a ponašanje organizacija prema društvu
se zasniva na vrijednostima koje društvo
ističe kao dominantne i značajne za njegov dalji razvoj.
Ne treba pominjati da se današnje kompanije u svom
poslovanju sve više susreću sa pritiscima, zahtjevima socijalne sredine da se
odgovorno ponašaju, posebno u oblasti zaštite životne sredine, u dijelu koji se
odnosi na ostvarivanje ljudskih prava i sloboda, zahtijeva se odgovornost po
pitanju zaštite prava potrošača, u oblasti javnosti rada i kontrole rada kompanija
od strane javnog mjenja i sl.
Svi etički problemi koji mogu dovesti do kršenja moralnih
normi ponašanja u ukupnom procesu poslovanja mogu se podijeliti na nekoliko nivoa:
Prvi nivo se može nazvati dršstvenim, odnosno socijalnim.
Etčka pitanja koja se u okviru ove oblasti rešavaju odnose se na problem
osnovnih institucija u društvu. Misli se na probleme utaje poreza, cime se bavi
drzava, ali i na pitanja položaja određenih imovinskih grupa u društvu.
Drugi nivo je odnos između zaposlenih u kompaniji i
stejkholdersa,koji se moze nazvati poslovnim nivoom. Ovaj oblik poslovanja
podrazumijeva odnos kompanije prema kupcima, kao društvenoj grupi, prema tržistu
u cjelini.
Treći nivo etičkih problema u poslovanju podrazumijeva
odnos između kompanije i zaposlenih u njoj.
4. 1. Lična
odgovornost
Ekonomska literatura poznaje dvije vrste odgovornosti,
odnosno neodgovornosti:
● Menadžer-savršen agent,
● Menadžer-nesavršen agent.
Menadžer savršen agent odgovorno izvršava svoju
osnovnu obavezu izraženu u uvećanju vlasnickog bogatstva. Za razliku od
savršenog agenta, menadžer- nesavršeni agent neodgovorno izvršava svoju osnovu
obavezu zato što ne uvećava vlasništvo već ga čini svojim bogastvom.
Činjenica je da vlasnik kompanije teži da dođe do
savršenog agenta.Međutim, postavlja se pitanje da li menadžer zaista moze biti
savršen rukovodilac kompanije pošto se njegovi interesi razlikuju od interesa
vlasnika.
Imajući u vidu predhodno rečeno, možemo da zakljucimo
da agentov moralni pristup poslovnoj politici podrazumijeva da uveća vlasnikovo
bogatstvo a da pri tom u potpunosti uvažava osnovne etičke principe, s tim da
prihvatanje ovakvog pristupa u praksi u velikoj mjeri zavisi od ustanovljenog
sistema vrijednosti u društvu.
4.2. Vrste i
tipovi odgovornosti
Postoje 4 tipa odgovornosti kompanije:
1) Poslovna - odgovornost se odnosi na
ciljeve zbog kojih je kompanija formirana i na interese onih koji su njeni
vlasnici ili su pak u istoj zaposleni.
2) Moralna - odgovornost proizilazi iz
morala normalnih normi.Moralne obaveze vezane za odgovornost važe i onda kada
zakonom nisu verifikovane i nezavisno od toga da li ih drustvo podrzava ili ne.
Moralne obaveze, a u skladu sa njima moralne odgovornosti
imaju prvenstvo u odnosu na poslovnu odgovornost, ali i druge tipove
odgovornosti.
3) Pravna - odgovornost podrazumijeva
zadovoljavanje određenih društvenih zahtjeva,koji svoju osnovu dobijaju u
pravnoj religiji. Drugim rijecima kompanija je obavezna i pravno odgovorna da
poštuje vladajuće zakone.
4) Socijalna - odgovornost se odnosi na
ono što društvo traži od korporacija a što je ipak u skladu sa opštim moralnim
ponašanjem. To su uglavnom zahtjevi u
interesu opšte društvenog dobra.
Razlikuje se predhodna od poslovične odgovornosti (koja
može biti uzročna i agentska).
Predhodna odgovornost je utvrđena zahtjevom ili ugovorom i
prestavlja legalan standard ili normu za odgovorno ponasanje. Kada odlukeiI
akcije nisu u skladu sa legalno utvrđenim normama, slijedi posljedična
odgovornost, kao odgovornost za nastale posledice zbog neobavljenog ili
neadekvatno obavljenog posla. Uzrocna odgovornost
prestavlja direktnu odgovornost za nesto sto je urađeno ili propušteno da se
uradi. Agentska odgovornost prestavlja indirektnu odgovornost, odgovornost za
izdate naredbe ili za propušteno izdavanje naredbi.
Uzročna i agentska odgovornost mogu biti pripisane i utvrđene
(dokazna odgovornost).
5. ETIČKE DILEME
I NEDOUMICE
Poslovna etika podrazumijeva, prava, obaveze,duznosti prema
pojedincima, njihovim međusobnim odnosima, prema svim učesnicima u poslovnim odnosima,
prema drugim organizacijama sa kojima se posluje, ali i prema društvu u
cjelini.
Etičke dileme i nedoumice sa kojima se menadžeri u svojoj
karijeri susreću cine srž svakog menadžerskog posla. Odstupanja od etičkih
normi sve su izraženija, a moralne dileme sve cešće.
Karakteristična područja u kojima dolazi do najčešćih odstupanja od etičkih normi su;
korupcija, industriske krađe,špijunaža,konfliti interesa,zloupotreba medija,
tajni dogovori, prevare ali i druge pojave vezane za savremeni razvoj društva kao
sto su diskriminacija i kulturne različitosti.
Korupcija je veliki problem savremenog svijeta.U političkoj
i pravnoj teoriji se pod korupcijom podrazumijeva zloupotreba povjerenog javnog
ovlašćenja, radi sticanja lične koristi uz sukobe interesaiI nepotizam kao
prateće pojave. Prema brojnim pojavama ove pojave u Svijetu, ističu se
djelatnosti koje su najpodložnije korupciji, a to su; javne nabavke, prikupljanje javnih
prihoda,imenovanja u sveri vlasti, donacije za politicke kompanije I sl. Političari,političke
stranke, i javni službenici označeni su kao najodgovorniji za ovo evidentno zlo
savremenog društva.
Korupcija se može suzbijati na različite načine. Jedna od
načina je i podizanje nivoa etičke svijesti, definisanje novih moralnih
standarda ponašanja i praktična provjera čestitosti javnih sluzbi. Naravno, to
je lako izbjeći ali je teško sprovesti bez obzira na to što je nemoralna i
nelegitimna pojava.
Konfliti interesa su veoma česta pojava u poslovnoj
praksi.Javljaju se zbog suprostavljanja ličnih
organizacionih interesa. Da bi se izbjegli sukobi interesa zaposleni bi morali
da budu u stanju da razdvoje svoje private interese od poslovnih ugovora koje
sklapaju, a organizacije moraju da izbjegavaju sukobe interesa prilikom davanja
roba i usluga.
Konflit interesa, opet je posebno karakterističan za
javne sluzbe.Osnovni zadatak Vlade javnih institucija je služenje javnom
interesu. U tom smislu građani imaju pravo da ocekuju da svaki funkcioner vrši
svoje funkcije pošteno na pravičan i nepristrasan način. Zato službenici koji
obavljaju javne funkcije a koji pretjerano isticu svoje private interse, mogu
prestavljati pretnju ovom osnovnom pravu, mogu uništiti ugled državnog organa
javne službe, što utiče na slabljenje povjerenja javnosti.
6. ORGANIZACIJA RADA
U MAKE UP STUDIJU
Organizacija
radnog osoblja u salonu
Radno osoblje se organizuje za organizaciju rada iz: tretmana
lica, tretmana tela, šminke, pedikir-manikir, depilacije i masaže.
Komunikacija
Ciljevi komunikacije, komunikacijski proces, komunikacija
u funkciji promocije, upravljanje promocijom, oglašavanje, publicitet i odnosi
sa javnošću, unapređenje prodaje, lična prodaja, direktni marketing, promocija
putem interneta.
Higijena
Lična higijena, higijena prostora, infekcija, dezinfekcija.
Zaštita
na radu I prva pomoć
Ciljevi i zadaci
zaštite na radu, nezgode i njihovo sprečavanje, osnovni izvori opasnosti i
mjere zaštite nesreće od električne struje, prva pomoć, zaštita od požara.
Rad u make up studiju podrazumijeva tacnost otvaranja
odnosno vrijeme kada treba početi sa radom, a kada završiti.
Radnici moraju
da poštuju radnu disciplinu u studiju kao i svakog primljenog klijenta. Pored
radne uniforme moraju voditi računa i o njihovom izgledu, radna odjeća koju
nose na sebi mora biti čista i uradna, prije početka rada poslovni proctor mora
biti čist i uredan za početak radnog dana.
Zaposleni u studiju moraju biti maksimalno raspoloženi
za rad i prijem klijenata u studiju kako bih ostavili ljepši
marketinški utisak na klijenta.
Menađžer studija prima klijente i vrši podjelu za rad
u studiju po traženim uslugama klijenta, a zatim i o finansiskom profitu, po
završetku tretmana klijenta koga ponovo prihvata menađžer i komunicira
dali je zadovoljan sa izvršenim uslugama a zatim i zaokruženjem
finansiskom konstrukcijom.
U toku rada radnici nesmiju komunicirati između sebe
kao ni sa klijentima o privatnim stvarima već samo poslovna komunikacija i davanja stručnih savjeta . U
toku radnog vremena radnici-ce imaju
pauzu od trideset minuta za jedan obrok.
Po završetku radnog vremena radnici-ce moraju
higijenski srediti svoje aparate, alate i izvršiti sterilizaciju alata presvući
se u svoju odjeću i javiti se menađžeru za radnu evidenciju za taj dan.
U MAKE UP
STUDIJU ćemo vam ponuditi nekoliko savjeta za vaš ljepši izgled kao što su:
Prvi
korak ka savršenom tenu jeste dobra podloga, tj. ona koja se poklapa s
bojom vašeg tena i od koje koža izgleda glatko.
Izabrati
pravu podlogu najvažnije je ukoliko želite da se dobro našminkate i da vaša
koža dejluje glatko. Tekstura i boja podloge treba da odgovaraju vašem tipu
kože i njenoj boji. Nećete pogriješiti ukoliko se odlučite za podlogu malo
svijetliju od boje svoje kože. Podloga je idealna za sve one male trikove uz
pomoć kojih ćete popraviti svaki nedostatak tena.
Svaku podlogu nanosite prstima, osim
kamene. Toplota vaših jagodica podstaći će tečnu osnovu pudera, pa ćete
ga nanijeti lakše i ravnomjernije, izgledaće prirodnije i duže će vam se
zadržati na koži.
Podlogu utapkajte na čelo, nos, bradu i
obraze. Važno je da ne pretjerate s količinom. Lakše je da dodate malo ako vam
zatreba nego da skidate višak. Kada nanesete previše pudera, biće vam teško da ga ravnomjerno
razmažete, a i izgledaće kao da ste na lice stavili masku.
Lagano tapkajući jagodicama razmažite
podlogu od sredine lica ka korjkenu kose, niz vilične kosti, sve do
vrata i ušiju. Da bi vam lice bilo ravnomerno pokriveno, malo podloge nanesite
i na kapke, kao i na predeo ispod očiju. Na kraju primenite trik profesionalnih
šminkera - vlažnim sunđerčićem pređite od sredine lica ka liniji kose.
Nakon prvog nanošenja podloge malo
sačekajte pre nego što počnete s popravkama.
Nekad se dogodi da se akne i kesice
ispod očiju i dalje vide uprkos tome što ste ih prekrili podlogom. U tom slučaju stavite korektor i
lice će vam biti savršeno.
6.2. Ruževi za usne[3]
Kada govorimo o šminkanju usana, ruž
nam prvi padne na pamet. Neizostavan je jer ističe šarm žene, a ima ga u raznim
bojama. Ruž je gospodar vaše privlačnosti, bilo da se odlučite za prirodne
nijanse ili jarkocrvenu.
Teško je odabrati pravi ruž u velikom
rasponu boja, što je zapravo i presudno, jer pogrešna boja uvijek pokvari
ostatak šminke, ma kako da je dobra.
6.3. Tanke usne[4]
Ako želite da vam usne izgledaju
punije, olovkom uokvirite liniju usana sa spoljne strane. Odaberite sjenku svjetlije
nijanse i nanesite je od sredine usana ka uglovima, pa nanesite ruž takođe
svetlije nijanse, koji će vašim usnama dati punoću. Možete izabrati svjetloružičastu
ili boju breskve.
6.4. Punije usne[5]
Oko usana nanesite malo podloge za
lice, neku koja nije sjajkasta ili koja ne odudara od boje vašeg tena. Oivičite
usne ispod njihove prirodne linije olovkom u nijansi ruža koji ste odabrali.
Što je tamnija boja ruža i usne će izgledati tanje.
6.5. Tamniji ten[6]
Izbjegavajte sve nijanse ljubičaste. Karmin
boje meda ili karamela najbolje će pristajati vašem tamnom tenu.
6.6. Osmislite
sopstvenu boju[7]
Stvorite sopstvenu boju karmina tako
što ćete pomiješati nekoliko različitih. Predlažemo vam da miješate tamne boje
sa zlatnim.
6.7. Efekat sjenki za oči
Oči su
najatraktivniji dio lica. Pravi efekat ćete postići ukoliko ih ojsenčite sjenkama
harmoničnih boja.
Ukoliko želite da
izgledate glamurozno, odaberite sjenke za oči u više boja. Takođe možete
postići fenomenalan blistav izgled ako se odlučite za paletu svjetlucavih
boja.
Da biste oči uspeli
da našminkate atraktivno i dobro, najprije treba da naučite koje boje najbolje
pristaju vašim očima i koje se uklapaju s vašim tenom.
Ako ste svijetle puti, za vas su
pogodne sjenke gotovo svih boja. Karamel, zlatne i narandžaste nijanse vam
idealno pristaju. Ukoliko imate srednji ten, niti presvetao, niti
pretaman, koristite boju karamela, sivu ili lila nijanse. Tamnijem tenu
pristaju sjenke svih boja, pa čak i onih tamnijih.
Nije, međutim, dovoljno da izaberete
pravu boju, već je veoma važno i da znate kako da našminkate oči, tj. na koji
način da nanesete sjenku.
Oko treba da sjenčite ili različitim
nijansama jedne boje, od svjetlije do tamnije, ili dvema različitim
bojama.
Tamniju sjenku treba da nanesete tik do
linije trepavica, i to u smjeru od unutrašnje strane oka ka spoljašnjoj.
Najtamnijom nijansom malo produžite liniju spoljne ivice oka kako bi vam pogled
bio što prodorniji.
Ukoliko preferirate prirodan izgled,
izaberite sjenke svjetlijih nijansi. I u tom slučaju treba da koristite sjenku
jer je poenta da se našminkate kao da nemate šminku, a da vam lice prosto
sine. Za ovakav tip šminke najbolje su sjenke svetloružičaste ili kajsija
nijanse, koje daju prirodan ali svež izgled.
Ukoliko vam se nakon sjenčenja kapaka sjenka
razmazuje ili se nakuplja na određenim mjestima, koristite one koje imaju
pigmente intenzivnih boja ili sedefaste pigmente.
7. ZAKLJUČAK
Zajednički
život, međusobna nezavisnost ljudi dovodi do niza socijalnih procesa koji
određuju sadržaj, oblik i način djelovanja pojedinca i grupa u drustvenim
procesima. Konformnost s grupama, normama, saradnja među pripadnicima grupe i
odgovornost za zajedničke ciljeve osnovni su rezultat socijalne interakcije.
Budući da su ti oblici interakcije esencijalni za društvenu egzistenciju, svako
drustvo ih teži institucionalizovati kao kulture vrijednosti i da procesom
socijalizacije formira pojedinca koji je u osnovi konformist, kooperativan i
socijalno odgovoran.
Svaki
pojedinac živi u društvu u okviru zajedničke kulture, prilagođava se sa
osnovnim ulogama kulture i društa.
Konforizam
je često prisutan u situaciji kada postoji društveno ocekivanje za određeni
oblik ponašanja, ali ne i individualna potreba, odnosno želja.
Na
naše životno iskustvo snažno utiču drugi ljudi. Nase ponašanje često je određeno
društvenim situacijama i normama, percepcijom, onim što mi mislimo o sebi, ali
i o onome šta drugi misle o nama.
Tokom
svog života čovjek je (svjesno ili nesvjesno) podložan društvenim uticajima.
Društveni uticaj kao uticaj većine dovodi do smanjenja sukoba između pojedinca
i grupe, ali i manjina ljudi ili jedna osoba katkada može vršiti vrlo snažan
uticaj na grupu pomoću statusa i moci manjine te stilom ponašanja manjine.
Odnos
pojedinca i socijalne okoline zavisi o društvenih odnosa, sadržaja grupnih
normi, vrednuje vrednovanja pojedinih oblika ponašanja te individualnih odnosa
prema grupi, kao i njegovoj osposobljenosti.
Društveni
uslovi konformizma su urbanizacija, sredstva masovnog komuniciranja, nagle
promjene kulturnih obrazaca (bez promjene vrijednosnih sistema, politicke konfrotacije
i ideologizacije političkih odnosa).
U
organizaciji studija trba voditi računa podjednako kako prema radnicima tako i
prema klijentima vodeći računa o ekonomskoj opravbdanosti studija i učešća
pojedinca i kolektiva u cjelini studija.Savjete koje dijelimo klijentima
pokušavamo da ih edukujemo za primjera radi za pravilno šminkanje i korišćenje
jer nijesu sve žene edukovane za pravilno šminkanje.
LITERATURA
1. Džon Dramond, Bil
Bein: Poslovna etika, Beograd, „Clio“, 2001.
2. Svetlana Čizmić,
Radojica Bojanović, Ivan Štajnberger,Ivan Petrovic: Psihologija i menadžment,
Beograd, 1995.
3. Kristijan Krkač:
Uvod u poslovnu etiku, 2007.
4. Veb sajt Wikipedia:
http://sr.wikipedia.org/sr
Нема коментара:
Постави коментар